Verónica
Bonafina je jedna od boljih stvari što su mi se dogodile u Buenos Airesu.
Uvijek sam htjela profesora koji mi svoje znanje može prenijeti živo i strasno.
Maštala sam o pofesoru koji će biti kao iz onog filma “Društvo mrtvih pjesnika”, koji će me svojim žarom ne samo zapaliti da pročitam pjesmu , nego ću tu
pjesmu naučiti napamet i recitirat je na stolu. E, to sam uvijek htjela od
svojih profesora i to sam našla u Verónici.
O.K. možda nisam recitirala pjesme na
školskoj klupi, ali smo žučno raspravljale o politici, kulturi, povijesti Argentine, prevodile kultne argentinske
pjesme, čitale… Veronika je sve stvari
postavljala u kulturni kontekst i lagano proširivala njihovo značenje. Od
riječi “che” prelazili bi na povijest naroda Mapuche, od imena ulice do
povijesti osnivanja Argentine itd.
Svaki sat s
njom mi je bio kao uzbudljivo putovanje, uz čaj ili kavu koji su me uvijek
čekali na njezinom stolu kao znak dobrodšlice, zajedno smo se probiljale po
bespućima španjolskog jezika. Nikad mi nije bilo teško otići do nje, uvijek sam
se radovala našem sljedećem satu. Čak i gramatika s Veronikom je postajala
zanimljiva, jednostvna, zabavna. Veronika mi nije bila samo odlična
profesorica i prijateljica koja me upućuje u sve tajne “porteñskog” života, nego
mi je postala i uzor. Ja, kao profesorica hrvatskog kao stranog jezika, naišla
sam na živi primjer onog što sve profesor jednog stranog jezika treba znati, na
koji način može prenijeti svoje znanje, na koji način približiti svoju kulturu,
tako da sam ja uz Veronicu i profesionalno napredovala. Što reći na kraju,osim:
“Hvala, Veru!”
Daniela Bajić
Split, Croatia
No hay comentarios:
Publicar un comentario